autor: Iva Šklempe, viši fizioterapeut, objavljeno na  http://www.adventure-sport.net  25.01.2006.

Ozljede koljena na skijanju

Skijanje je uživancija kojom se u svijetu bavi otprilike 200 milijuna ljudi, no isto tako i sport sa značajnim rizikom od ozljeda. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća stopa ozljeđivanja značajno je pala – od 5-8 ozljeda na 1000 skijaških dana na današnje 2-3 ozljede. Isto tako, promijenio se karakter ozljeda. Nekad su najčešće ozljede bile one na potkoljenici, a danas je to koljeno te ozljede gornjih ekstremiteta (najviše palac i rame). Smanjenje učestalosti ozljeđivanja može se ponajprije zahvaliti boljoj opremi kao i poboljšanju kvalitete staza na skijalištima. Zbog promjena u dizajnu skija i vezova značajno je pao postotak ozljeda na potkoljenici (najčešće su to bili lomovi potkoljeničnih kostiju), ali se zato povećao postotak ozljeda koljena. Primjerice, od sedamdesetih do ranih devedesetih godina pojavnost ozljeda prednjeg križnog ligamenta na skijanju narasla je za 240%. Ozljede koljena danas čine otprilike 30-40% svih ozljeda u alpskom skijanju. Skijaši koji imaju najveće izglede za ozljede su oni iznad 55 godina života. Koljeno se najčešće ozljeđuje na strmim i zaleđenim stazama.

 

Ligament najugroženiji

 

Većina ozljeda koljena odnosi se na ligamente, a najčešće je to medijalni kolateralni ligament. Ovo se često događa početnicima pri pluženju ili kod pada zbog križanja skija. Osnovni simptom bit će bol s unutarnje strane koljena, pogotovo prilikom oslanjanja na nogu. Istegnuća i rupture medijalnog kolateralnog ligamenta čine 20-25% svih ozljeda na skijanju, a odmah ispod njega po učestalosti je prednji križni ligament sa 10-15% svih ozljeda na skijanju.

 

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta često je kombinirana s ozljedama drugim struktura u koljenu, najviše medijalnim kolateralnim ligamentom i medijalnim meniskom. Najčešće se događa u situacijama kad se skijaš pokušava podići nakon pada, a još klizi niz stazu, prilikom pokušaja hvatanja izgubljene ravnoteže ili prilikom pokušaja da se sjedne nakon gubljenja kontrole nad skijama. Drugi mehanizam nastanka ozljede je gubitak ravnoteže neposredno prije skoka, odnosno pomak težišta prema natrag dok su noge potpuno ispružene. Rezultat je preveliko opterećenje na repu skije koje djeluje na stražnji dio pancerice, a ona opet gura list prema naprijed, odnosno potkoljenična kost (tibia) bježi ispred natkoljenične (femur) i ako je sila prevelika puca prednji križni ligament koji normalno spriječava taj pokret. Treći mogući scenarij je nagli udarac u stražnju stranu potkoljenice što se obično dogodi ako se netko zaleti u skijaša, npr. udarac snowboardom.

 

Ozljede ligamenata u koljenu mogu se stupnjevati od 1 do 3 što ovisi o oštećenju ligamenta kao i posljedičnoj nestabilnosti zgloba. Kod prvog stupnja ozljede ligamenta nema nestabilnosti zgloba i radi se tek o manjem puknuću. No, treći stupanj označava kompletnu rupturu ligamenta i nestabilnost zgloba.

 

Osim ta dva ligamenta, često strada i lateralni menisk (nešto rjeđe medijalni) (5-10%). Uglavnom se to događa u kombinaciji s ozljedom nekog od prethodno navedena dva ligamenta. Uzrok je rotacijska sila koja djeluje na savinuto, opterećeno koljeno. Nakon ozljede meniska glavni simptom je bol, ali ne mora ga pratiti značajno naoticanje koljena. Moguće je blokiranje koljena, odnosno nemogućnost potpunog ispravljanja koljena. Tretman kod blokiranog koljena je obično rana artroskopija i evakuacija otrgnutog dijela meniska.

 

 

Potencijalni znakovi ozbiljne ozljede koljena su:

 

-         očit deformit zgloba koljena

-         nesposobnost da opteretimo koljeno (nemogućnost hodanja i stajanja za ozljeđenoj nozi)

-         vrlo jak otok koljena u roku od nekoliko sati

-         blokiran zglob (nemogućnost potpunog savijanja ili ispravljanja potkoljenice)

-         jaka bol na pritisak

Ukoliko primijetite bilo koji od ovih znakova nakon skijanja bilo bi poželjno da se odmah javite liječniku da se spasi što se spasiti da.

 

Ako ste se vratili sa skijališta i boli vas koljeno te primijetite laganu otečenost vjerojatno se radi o blažoj ozljedi koljena. Simptomi će se u tom slučaju javiti u prvih 24 h od nastanka ozljede. Ukoliko primijetite da vam zglob jako otiče u prva dva sata od trenutka nastanka ozljede to označava da postoji krvarenje u koljenu što, na vašu veliku žalost, u 75% slučajeva označava ozljedu prednjeg križnog ligamenta u koljenu.

Odmor : led : kompresija : podizanje

Kod lakših ozljeda koljena uvijek se koristi RICE princip (kao i kod svih lakših sportskih ozljeda). On uključuje R – rest (odmor), I – ice (led), C – compression (kompresija elastičnim zavojem) i E – elevation (podizanje ozljeđenog dijela tijela). Mogu se uzimati nesteroidni protuupalni lijekovi poput Voltarena (ako ih smijete koristiti) kroz nekoliko dana, kao i lokalne kreme i gelovi (npr. Polar Ice, Deep Relief i sl.), no ako niste baš sigurni da je ozljeda bezopasna najbolje je konzultirati stručnjaka. Nije dobro koristiti različite steznike na svoju ruku jer njihova kontinuirana upotreba može još dodatno smanjiti stabilnost koljena.

 

Dijagnoza se najčešće može donijeti već na temelju vašeg opisa simptoma i detaljnog opisa pada ili pokreta koji je doveo do pojave boli, a nakon nekoliko testova već se poprilično pouzdano može odrediti koja je struktura u koljenu pogođena. Najtočniju sliku stvari daje magnetska rezonancija koja dobro prikazuje meke strukture unutar zgloba.

Danas se se rupture ligamenata kod mladih i aktivnih ljudi u pravilu liječe operativno - artroskopski, no nitko vas ne može natjerati na operaciju ako to ne želite. Možete odabrati opciju konzervativnog liječenja koje uključuje program jačanja kvadricepsa koji će djelomično nadoknaditi stabilnost koljena koja je izgubljena puknućem ligamenta. Ta opcija nije loša za nekoga tko nije pretjerano tjelesno aktivan i živi normalnom životom. No, uspješnost bavljenja skijanjem kao i ostalim aktivnostima gdje postoje brze promjene smjera kretanja vrlo je upitna i dobre su šanse da ćete imati problema s koljenom. Iznimke, naravno, potvrđuju pravilo. Nestabilno koljeno donosi nekoliko puta veći rizik od ponovne ozljede koja je onda često i teža. Skijanje bez prednjeg križnog ligamenta povećava rizik od ozljeda čak 6 puta, dok s rekonstruiranim ligamentom to pada na tri puta više od skijanja sa zdravim koljenima. Skijašima koji nemaju prednji križni ligament često se preporučuje upotreba ortoza koje stabiliziraju koljeno prilikom skijanja i ostalih sportskih aktivnosti. Za takvu jednu ortozu (ako je ne dobijete na teret hzzo-a i ne morate vratiti nakon rehabilitacije) treba iskeširati od 500 do 2000 kn (ovisi o nestabilnosti) i nije ju preporučljivo nabavljati na svoju ruku bez preporuke stručnjaka.

Kako prevenirati moguće ozljede?

Osnovna prevencija ozljeda koljena je dobra fizička pripremljenost, posebno kvadricepsa. Osim toga, bitan faktor je i oprema – ključni su dobro namješteni vezovi. Također, bitno je poznavati svoje mogućnosti i skijati unutar njih. Ne treba zaboraviti kako najviše ozljeda nastaje pri kraju dana kada smo već poprilično fizički potrošeni.

Izvori:

Koehle M. S., Lloyd – Smith R., Taunton J. E., (2002.): Alpine ski injuries and their prevention. Sports Med. 32(12):785-93

Xiang H., Kelleher K., Shields B. J., Brown K. J. Smith G. A., (2005.): Skiing - and snowboarding – related injuries treated in U.S. emergency departments, 2002. J Trauma 58(1):112-8

Natri A., Beynnon B. D., Ettlinger C. F., Johnson R. J., Shealy J. E., (1999.): Alpine ski bindings and injuries. Current findings. Sports Med. 28(1):35-48

Hunter R. E., (1999.): Skiing injuries. Am J Sports Med. 27(3):381-9

Viola R. W., Steadman J. R., Mair S. D., Briggs K. K., Sterett W. I., (1999.): Anterior cruciate ligament injury incidence among male and female professional alpine skiers. Am J Sports Med. 27(6):792-5

Kocher M. S., Sterret W. I., Briggs K. K., Zurakowski D., Steadman J. R., (2003.): Effect of functional bracing on subsequent knee injury in ACL-deficient professional skiers. J Knee Surg. 16(2):87-92

Oates K. M., Van Eenenaam D. P., Briggs ., Homa K., Sterett W. I., (1999.): Comparative injury rates of uninjured, anterior cruciate ligament-deficient, and reconstructed knees in a skiing population. Am J Sports Med. 27(5):606-10

Pećina M., (2002.): Injuries in Downhill (Alpine) Skiing. Croat Med J 43(3):257-260

www.ski-injury.com