autor: Iva Šklempe, viši fizioterapeut, objavljeno na http://www.adventure-sport.net 25.03.2006.
Najčešće ozljede snowboardera
Iako
se većini ljudi čini da je snowboarding opasan sport, statistike ne govore u
prilog tome. Statistički, snowboarding je tek nešto opasniji od skijanja.
Prosječno se dogode 4 ozljede na tisuću snowboarderskih dana, dok je u
skijanju ta brojka oko 2-3 ozljede na tisuću skijaških dana. Snowboarderi se
ozljeđuju sasvim drugačije nego skijaši, a nažalost i češće lome kosti (25%
svih ozljeda snowboardera su frakture, a kod skijaša one čine oko 12.5%
ukupnih ozljeda). Dok ovi drugi najčešće unište koljena, boarderi si
najčešće ozljede ručni zglob i gležanj. Ozljede gornjeg ekstremiteta puno su
češće nego ozljede donjeg ekstremiteta.
Početnici
se češće ozljeđuju od iskusnih boardera, ali uglavnom ne zadobivaju ozljede
opasne po život koje se mogu dogoditi iskusnim borderima prilikom izvođenja
raznih vratolomija. Skoro jedna četvrtina ozljeda u snowboardu događa se
prilikom prvog dana boardanja, a skoro polovica u prvoj snowboarderskoj
sezoni. Osim takvih početničkih ozljeda, drugi najčešći razlog ozljeđivanja
su skokovi koji se najčešće povezuju s ozljedama glave, kralješnice i
abdomena. Sudari su odgovorni za 5-10% svih ozljeda, a najteže ozljede
događaju se prilikom sudara sa drvećem.
Ozljede gornjeg ekstremiteta
Ozljede
gornjeg ekstremiteta čine skoro 2/3 svih snowboarderskih ozljeda. Najčešće
se događaju prilikom pada na ispruženu ruku ili rame. Prilikom pada na
ispruženu ruku česta je ozljeda ručnog zgloba koja čini oko 23% svih ozljeda
u boardanju, a najčešće se, nažalost, radi o manje ili više kompliciranoj
frakturi. Ručni zglob najviše lome početnici, kod iskusnih boardera to je
puno rjeđa ozljeda. Inače, ovi lomovi su poznati po mogućoj kompliciranoj i
dugotrajnoj rehabilitaciji, višemjesečnom oporavku, mogu pogodovati nastanku
degenerativnih promjena u ručnom zglobu koje će vam zagorčati i normalni
život i obavljanje posla, a kamoli sportske aktivnosti. Osim boardera,
poznati po ovoj ozljedi su i roleri. Zbog toga bi svakako trebalo
investirati u zaštitu za ručne zglobove koja je slična onoj rolerskoj, a
smanjuje mogućnost ozljede ručnog zgloba za otprilike polovicu (po nekim
autorima i do 85%), a ako se ona i dogodi, posljedice su bitno manje.
Zaštita za ručne zglobove koja je pretvrda i prekratka nije baš idealna, jer
i pod njom mogu nastati frakture, ali je i takva zaštita bolja nego nikakva.
Od
ostalih ozljeda koje se događaju na gornjem ekstremitetu niti jedna nije
posebno strašna u smislu dugog i kompliciranog oporavka, višemjesečne
rehabilitacije ili mogućeg invaliditeta. Moguće su frakture nadlaktične i
ključne kosti, ozljede i iščašenja ramenog zgloba, lakta te zgloba između
ključne kosti i lopatice (tzv. akromioklavikularni zglob). Početnici imaju
veći rizik od ozljeda gornjeg ekstremiteta nego iskusni boarderi jer češće
padaju na ispruženu ruku ili rame. Ozljede ramenog zgloba čine oko 12% svih
ozljeda snowboardera. Od iščašenja ramena najčešća su tzv. prednja, a
olakotna okolnost im je što ih se 90% vrlo jednostavno reponira (ako imate
sreće da naiđete na stručnu pomoć već na samom skijalištu jer kasnije
nastane grč mišića zbog bolova i onda vraćanje ne ide baš tako lako). Nakon
repozicije olakšanje nastupna trenutno, no sljedeća tri tjedna zaboravite na
bordanje, kao i na bilo kakve fizičke aktivnosti jer
rame
treba biti imobilizirano, a vi se trebate družiti s fizioterapeutima prije
bilo kakvih snježnih i inih sportova. Nakon što jednom iščašite rame možete
očekivati da će se to kad-tad opet dogoditi. Lom ključne kosti na drugom je
mjestu po učestalosti fraktura kod boardera, a i inače je to kost koja se
dosta često lomi. Prepoznaje se po lokaliziranoj boli i naotečenosti dijela
kosti koji je puknut, a to je najčešće negdje između srednje i vanjske (one
prema ramenu) trećine kosti. Na sreću, to najčešće i nije neki komplicirani
prijelom, čak vas ni ne zagipsaju, ali ostat će vam trajna uspomena u obliku
zadebljanja na ključnoj kosti.
Ozljede donjeg ekstremiteta
Pri
korištenju mekih buca puno su češće ozljede gležnja, a kod tvrdih buca češće
strada koljeno i kosti potkoljenice. 75% svih ozljeda donjeg ekstremiteta
dogode se na vodećoj nozi. Ozljede gležnja čine otprilike 17% svih ozljeda u
boardanju, a u više od pola slučajeva radi se o frakturi. One se posebno
povezuju sa skokovima kad se događa kombinacija kompresije i uvrtanja
stopala. Ovo može dovesti do uganuća gležnja, ali i do puno teže ozljede –
frakture lateralnog (vanjskog) dijela gležanjske kosti ili tzv. «snowboarderskog
gležnja». Ova fraktura može se stupnjevati prema težini od 1 do 3, a o tome
ovisi hoće li liječenje biti samo imobilizacija gipsom u trajanju od 6
tjedana ili se mora operirativno fiksirati. Prvi simptomi tog
loma
su slični onima nakon uganuća – bol, naoticanje i nemogućnost opterećivanja
stopala. No, problem je što ozljeda često prođe neprepoznata jer se ne vidi
na uobičajenim rendgenskim snimkama, a i dosta liječnika još nije dovoljno
upoznato s njom. Ukoliko ste samo uganuli gležanj, stanje bi se trebalo
bitno poboljšati unutar 7 dana od ozljede, a ako primijetite da vam nije
niti malo bolje možda ste slomili gležanjsku kost što svakako zahtijeva
liječničku pomoć. 4-8% ozljeda snowboardera događa se prilikom ulaska i
izlaska sa žičare i to su onda uglavnom ozljede koljena, točnije ligamenata
u koljenu. Ozljede koljena čine oko 16% svih ozljeda boardera, za razliku od
skijanja gdje one čine 30-40% svih ozljeda. Osim prilikom ulaska i izlaska
sa žičare mogu se dogoditi i prilikom skokova.
Ozljede glave i kralješnice
Ozljede glave uglavnom su posljedica pada ili sudara, a zabrinjavajuće je da teške ozljede glave i vrata uglavnom pogađaju iskusne boardere. Početnici su osobito skloni padanju na leđa i pri tome mogu udariti stražnjim dijelom glave u podlogu. Ozljede glave čine oko 9% svih ozljeda snowboardera. Na sreću, većina ozljeda glave su lakše ozljede i ne ostavljaju nikakve posljedice. Spinalne ozljede najčešće su posljedica krivo izvedenog skoka kada boarder padne na leđa ili dobije udarac u leđa ili vrat. Mogu se dogoditi i prilikom naglog pada na stražnjicu kada se sila prenosi u smjeru prema gore po kralješnici i može uzrokovati kompresivne prijelome kralješaka. Veće brzine donose i veći broj ozljeda glave i kralješnice tako da se njihov postotak u ukupnom zbroju ozljeda nažalost povećava.
Izvori:
Idzikowski J. R., Janes P. C., Abbot P. J., (2000.): Upper extremity snowboarding injuries. Ten-year results from Colorado snowboard injury survey. Am J Sports Med. 28(6):825-32
Yamakawa H. i sur., (2001.): Spinal injuries in snowboarders: risk of jumping as an integral part of snowboarding. J Trauma. 50(6):1101-5
Made C., Elmqvist L. G., (2004.): A 10-year study of snowboard injuries in Lapland Sweden. Scan J Med Sci Sports. 14(2):128-33
Levy A. S., Smith R. H., (2000.): Neurologic injuries in skiers and snowboarders. 20(2):233-45
Takagi M. i sur., (1999.): Fracture and dislocation of snowboarder's elbow. J Trauma. 47(1):77-81
Young C. C., Niedfeldt M. W., (1999.): Snowboarding injuries. Am Fam Physician. 59(1):131-6, 141
Torjussen J., Bahr R., (2006.): Injuries among elite snowboarders (FIS Snowboard World Cup). Br J Sports Med. 40(3):230-4
Dann K. i sur., (2005.): Snowboarding. History – injuries – risks – new materialis – tournament on site-services – prevention. Orthopade. 34(5):433-40
Torjussen J., Bahr R., (2005.): Injuries among competitive snowboarders at the national elite level. Am J Sports Med. 33(3):370-7
www.ski-injury.com