autor: Iva Šklempe, viši fizioterapeut, objavljeno na  http://www.adventure-sport.net 25.03.2006.

Najčešće ozljede snowboardera

Iako se većini ljudi čini da je snowboarding opasan sport, statistike ne govore u prilog tome. Statistički, snowboarding je tek nešto opasniji od skijanja. Prosječno se dogode 4 ozljede na tisuću snowboarderskih dana, dok je u skijanju ta brojka oko 2-3 ozljede na tisuću skijaških dana. Snowboarderi se ozljeđuju sasvim drugačije nego skijaši, a nažalost i češće lome kosti (25% svih ozljeda snowboardera su frakture, a kod skijaša one čine oko 12.5% ukupnih ozljeda). Dok ovi drugi najčešće unište koljena, boarderi si najčešće ozljede ručni zglob i gležanj. Ozljede gornjeg ekstremiteta puno su češće nego ozljede donjeg ekstremiteta.

Početnici se češće ozljeđuju od iskusnih boardera, ali uglavnom ne zadobivaju ozljede opasne po život koje se mogu dogoditi iskusnim borderima prilikom izvođenja raznih vratolomija. Skoro jedna četvrtina ozljeda u snowboardu događa se prilikom prvog dana boardanja, a skoro polovica u prvoj snowboarderskoj sezoni. Osim takvih početničkih ozljeda, drugi najčešći razlog ozljeđivanja su skokovi koji se najčešće povezuju s ozljedama glave, kralješnice i abdomena. Sudari su odgovorni za 5-10% svih ozljeda, a najteže ozljede događaju se prilikom sudara sa drvećem.

Ozljede gornjeg ekstremiteta

Ozljede gornjeg ekstremiteta čine skoro 2/3 svih snowboarderskih ozljeda. Najčešće se događaju prilikom pada na ispruženu ruku ili rame. Prilikom pada na ispruženu ruku česta je ozljeda ručnog zgloba koja čini oko 23% svih ozljeda u boardanju, a najčešće se, nažalost, radi o manje ili više kompliciranoj frakturi. Ručni zglob najviše lome početnici, kod iskusnih boardera to je puno rjeđa ozljeda. Inače, ovi lomovi su poznati po mogućoj kompliciranoj i dugotrajnoj rehabilitaciji, višemjesečnom oporavku, mogu pogodovati nastanku degenerativnih promjena u ručnom zglobu koje će vam zagorčati i normalni život i obavljanje posla, a kamoli sportske aktivnosti. Osim boardera, poznati po ovoj ozljedi su i roleri. Zbog toga bi svakako trebalo investirati u zaštitu za ručne zglobove koja je slična onoj rolerskoj, a smanjuje mogućnost ozljede ručnog zgloba za otprilike polovicu (po nekim autorima i do 85%), a ako se ona i dogodi, posljedice su bitno manje. Zaštita za ručne zglobove koja je pretvrda i prekratka nije baš idealna, jer i pod njom mogu nastati frakture, ali je i takva zaštita bolja nego nikakva.

Od ostalih ozljeda koje se događaju na gornjem ekstremitetu niti jedna nije posebno strašna u smislu dugog i kompliciranog oporavka, višemjesečne rehabilitacije ili mogućeg invaliditeta. Moguće su frakture nadlaktične i ključne kosti, ozljede i iščašenja ramenog zgloba, lakta te zgloba između ključne kosti i lopatice (tzv. akromioklavikularni zglob). Početnici imaju veći rizik od ozljeda gornjeg ekstremiteta nego iskusni boarderi jer češće padaju na ispruženu ruku ili rame. Ozljede ramenog zgloba  čine oko 12% svih ozljeda snowboardera. Od iščašenja ramena najčešća su tzv. prednja, a olakotna okolnost im je što ih se 90% vrlo jednostavno reponira (ako imate sreće da naiđete na stručnu pomoć već na samom skijalištu jer kasnije nastane grč mišića zbog bolova i onda vraćanje ne ide baš tako lako). Nakon repozicije olakšanje nastupna trenutno, no sljedeća tri tjedna zaboravite na bordanje, kao i na bilo kakve fizičke aktivnosti jer rame treba biti imobilizirano, a vi se trebate družiti s fizioterapeutima prije bilo kakvih snježnih i inih sportova. Nakon što jednom iščašite rame možete očekivati da će se to kad-tad opet dogoditi. Lom ključne kosti na drugom je mjestu po učestalosti fraktura kod boardera, a i inače je to kost koja se dosta često lomi. Prepoznaje se  po lokaliziranoj boli i naotečenosti dijela kosti koji je puknut, a to je najčešće negdje između srednje i vanjske (one prema ramenu) trećine kosti. Na sreću, to najčešće i nije neki komplicirani prijelom, čak vas ni ne zagipsaju, ali ostat će vam trajna uspomena u obliku zadebljanja na ključnoj kosti.

Ozljede donjeg ekstremiteta

 

Pri korištenju mekih buca puno su češće ozljede gležnja, a kod tvrdih buca češće strada koljeno i kosti potkoljenice. 75% svih ozljeda donjeg ekstremiteta dogode se na vodećoj nozi. Ozljede gležnja čine otprilike 17% svih ozljeda u boardanju, a u više od pola slučajeva radi se o frakturi. One se posebno povezuju sa skokovima kad se događa kombinacija kompresije i uvrtanja stopala. Ovo može dovesti do uganuća gležnja, ali i do puno teže ozljede – frakture lateralnog (vanjskog) dijela gležanjske kosti ili tzv. «snowboarderskog gležnja». Ova fraktura može se stupnjevati prema težini od 1 do 3, a o tome ovisi hoće li liječenje biti samo imobilizacija gipsom u trajanju od 6 tjedana ili se mora operirativno fiksirati. Prvi simptomi tog loma su slični onima nakon uganuća – bol, naoticanje i nemogućnost opterećivanja stopala. No, problem je što ozljeda često prođe neprepoznata jer se ne vidi na uobičajenim rendgenskim snimkama, a i dosta liječnika još nije dovoljno upoznato s njom. Ukoliko ste samo uganuli gležanj, stanje bi se trebalo bitno poboljšati unutar 7 dana od ozljede, a ako primijetite da vam nije niti malo bolje možda ste slomili gležanjsku kost što svakako zahtijeva liječničku pomoć. 4-8% ozljeda snowboardera događa se prilikom ulaska i izlaska sa žičare i to su onda uglavnom ozljede koljena, točnije ligamenata u koljenu. Ozljede koljena čine oko 16% svih ozljeda boardera, za razliku od skijanja gdje one čine 30-40% svih ozljeda. Osim prilikom ulaska i izlaska sa žičare mogu se dogoditi i prilikom skokova.

Ozljede glave i kralješnice

Ozljede glave uglavnom su posljedica pada ili sudara, a zabrinjavajuće je da teške ozljede glave i vrata uglavnom pogađaju iskusne boardere. Početnici su osobito skloni padanju na leđa i pri tome mogu udariti stražnjim dijelom glave u podlogu. Ozljede glave čine oko 9% svih ozljeda snowboardera. Na sreću, većina ozljeda glave su lakše ozljede i ne ostavljaju nikakve posljedice. Spinalne ozljede najčešće su posljedica krivo izvedenog skoka kada boarder padne na leđa ili dobije udarac u leđa ili vrat. Mogu se dogoditi i prilikom naglog pada na stražnjicu kada se sila prenosi u smjeru prema gore po kralješnici i može uzrokovati kompresivne prijelome kralješaka. Veće brzine donose i veći broj ozljeda glave i kralješnice tako da se njihov postotak u ukupnom zbroju ozljeda nažalost povećava.

Izvori:

Idzikowski J. R., Janes P. C., Abbot P. J., (2000.): Upper extremity snowboarding injuries. Ten-year results from Colorado snowboard injury survey. Am J Sports Med. 28(6):825-32

Yamakawa H. i sur., (2001.): Spinal injuries in snowboarders: risk of jumping as an integral part of snowboarding. J Trauma. 50(6):1101-5

Made C., Elmqvist L. G., (2004.): A 10-year study of snowboard injuries in Lapland Sweden. Scan J Med Sci Sports. 14(2):128-33

Levy A. S., Smith R. H., (2000.): Neurologic injuries in skiers and snowboarders. 20(2):233-45

Takagi M. i sur., (1999.): Fracture and dislocation of snowboarder's elbow. J Trauma. 47(1):77-81

Young C. C., Niedfeldt M. W., (1999.): Snowboarding injuries. Am Fam Physician. 59(1):131-6, 141

Torjussen J., Bahr R., (2006.): Injuries among elite snowboarders (FIS Snowboard World Cup). Br J Sports Med. 40(3):230-4

Dann K. i sur., (2005.): Snowboarding. History – injuries – risks – new materialis – tournament on site-services – prevention. Orthopade. 34(5):433-40

Torjussen J., Bahr R., (2005.): Injuries among competitive snowboarders at the national elite level. Am J Sports Med. 33(3):370-7

www.ski-injury.com