autor: Iva Šklempe, viši fizioterapeut, objavljeno na  www.adventure-sport.net 04.01.2006.

 

«Penjački prst» - tipična ozljeda u slobodnom penjanju

 

Razvoj sporta i rekreacije osim mnogih korisnih učinaka donosi sa sobom i brojne ozljede i oštećenja sustava za kretanje. Često su ozljede i sindromi prenaprezanja specifični za pojedine sportove, odnosno njihova učestalost je veća kod sportaša koji se bave određenim sportom. Tako postoje teniski lakat, trkačka potkoljenica i skakačko koljeno kao sindromi prenaprezanja koji se vrlo često pojavljuju u navedenim aktivnostima, ali i «penjački prst» kao tipična ozljeda penjača. Uglavnom, svaki sport ima «svoj dio tijela» pa tako i penjanje – «penjački prst» (climber's finger) koji čini i do 20% ozljeda u slobodnom penjanju.

 Osnovna razlika između ozljede i oštećenja sustava za pokretanje, odnosno sindroma prenaprezanja je vremenski okvir. Ozljeda je oštećenje koje nastaje u ograničenom vremenu, odnosno ima akutni karakter. Sportsko oštećenje, odnosno sindrom prenaprezanja je posljedica niza uzastopnih mikrotrauma koje nadvladaju sposobnost reparacije tkiva.

 S obzirom na sve veću popularnost slobodnog penjanja logično je očekivati da i ovdje postoje neke ozljede i sindromi prenaprezanja koji se češće pojavljuju, a najizraženiji su u sportskom penjanju. Osim  «penjačkog prsta» kao tipične ozljede, vrlo su česti sindromi prenaprezanja, a najčešće zahvaćaju šaku i prste (oko 60% svih ozljeda i sindroma prenaprezanja u penjanju), lakat, rame te u manjoj mjeri stopalo gdje se uglavnom događaju deformacije zbog korištenja penjačica.

Mehanizam nastanka «penjačkog prsta»

U prstima ruke (osim palca) postoji poseban sistem 5 prstenastih kolotura (A1-5) kojima je zadatak spriječiti odvajanje tetiva dubokog i površinskog mišića pregibača prstiju od kosti čime se povećava mišićna učinkovitost pregibača prstiju (slika 1). Ozljeda najčešće nastaje na srednjaku ili prstenjaku, točnije na drugoj koloturi ovih prstiju. Prilikom crimp, odnosno cling hvata (slike 2 i 3) (maksimalno istegnut zadnji članak prsta dok je srednji članak savijen pod pravim kutem) stvaraju se velike sile koje djeluju na drugu (A2) koloturu koja se nalazi na sredini prvog članka prsta. Ozljeda se najčešće događa kad penjač naglo izgubi oslonac nogama i ostane visiti, a uhvatio se za oprimak upravo navedenim hvatom. U tom trenutku sile koje se razvijaju na drugoj koloturu mogu doseći i do 450 N, a za pucanje koloture potrebno je i manje. Tako nastaje taj famozan «penjački prst», a može ga popratiti zvučni fenomen pucanja tetive kao i neizbježna, oštra bol kao i naoticanje prvog članka prsta.  Ozljedu je teško dijagnosticirati, a za to su najpouzdaniji klinički pregled i magnetska rezonancija.

Što ukoliko vam se dogodi upravo ovakva ozljeda?

Nudi se nekoliko mogućnosti, od kirurške intervencije do konzervativnih mjera, a to sve ovisi o težini same ozljede. U početku se obično primjenjuje led, nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. Voltaren) i fizioterapija. Za istegnuća i djelomične rupture takva terapija može biti od koristi i rehabilitacija traje od 2 do 6 tjedana. Potrebno je reducirati penjačke aktivnosti do oporavka, kao i prilagoditi tehniku penjanja. Za potpune rupture mogu se koristiti udlage i potpuni prestanak aktivnosti koji traje od 6 do 8 tjedana. Rehabilitacija je vrlo polagana i oprezna, treba proći bar 2 do 3 mjeseca do ponovnog penjanja. Operativno liječenje uglavnom se primjenjuje za kronične slučajeve ili višestruke rupture i zahtijeva prestanak bavljenja penjanjem na neko vrijeme i opsežnu fizioterapiju, a oporavak traje od 3 do 6 mjeseci. 

«Penjački prst» je vrlo ozbiljna ozljeda i zahtijeva pažljiv tretman zbog toga što postoji velika šansa da penjači trpe velike bolove i prelazak ozljede u kroničan problem koji sa sobom donosi i nemogućnost penjanja koja traje i po godinu dana.

Kako spriječiti pojavu «penjačkog prsta»?

Klinička istraživanja nisu pokazala veliku učinkovitost tapinga, odnosno bandažiranja prstiju, ali iskustva pokazuju da se tako može smanjiti učestalost ruptura (slika 4). Neka istraživanja pokazuju da bandažiranje prstiju može djelomično apsorbirati sile koju preuzima A2 kolotura i do 12%. U svakom slučaju, kružno bandažiranje preporučuje se svima koji već imaju ovakvih problema, a neophodno je nakon ozljede pri ponovnom početku penjačkih aktivnosti.

 

 

 

Izvori:

·         Levangie K., P., Norkin C., C., (2001.): Joint Structure and Function – A Comprehensive Analysis. Philadelphia: F. A. Davis Company.

·         Pećina M., (1992.): Sindromi prenaprezanja. Zagreb: Globus.

·         Schöffl V., Hochholzer T., Winkellmann H. P., Strecker W. (2003.): Pulley Injuries in Rock Climbers. Wilderness and Environmental Medicine Vol 14, No. 2, 94-100.

·         Logan A. J., Makwana N., Mason G., Dias J., (2004.): Acute hand and wrist injuries in experienced rock climbers. Br J Sports Med Vol 38, No. 5, 545-548.

·         Peters P., (2001.): Orthopedic problems in sport climbing. Wilderness and Environmental Medicine Vol 12, No. 2, 100-110.

·      How to Tape Your Fingers

·         http://www.climbinginjuries.com/Finger.htm