O nama
Usluge
Cjenik usluga
Rehabilitacija
Tečajevi i seminari
Djelatnici
Kako doći do nas?
Linkovi
Tekstovi
Pitanja i odgovori
Reference
Sponzorstva
Masaže
Anticelulitni tretmani
Novosti
Povratak

autor: Iva Šklempe, vft.

Priroda liječi – prirodne terapije

Prirodni načini liječenja najstariji su načini liječenja i postoje koliko i čovjek. Ljudi su oduvijek tražili lijek za svoje bolesti u svojoj okolini, a tako je i danas. Unatoč velikom napretku suvremene medicine, prirodni načini liječenja nisu potisnuti. Štoviše, u novije vrijeme čovjek se ponovno okreće prirodi i lijekovima koji dolaze iz nje. I u današnjoj medicini postoji trend holističkog pristupa čovjeku. Više se ne liječi pojedini organ, već se uzima u obzir organizam kao cjelina. Promovira se korištenje neagresivnih, prirodnih načina liječenja. Prirodni resursi predstavljaju neprocjenjiv izvor zdravlja te ih stoga treba čuvati i racionalno koristiti kako bi ostali upotrebljivi i za buduće generacije. Nažalost, suvremeni način života i industrijalizacija vrlo negativno djeluju na naše okružje. Prirodne oaze zdravlja poput planinskih i primorskih područja čistog zraka i bogate vegetacije postaju usamljeni otoci u sivilu smoga.

 Balneoterapija

Balneoterapija je liječenje primjenom terapijskih svojstava mineralne vode, odnosno ljekovite vode. Mineralne vode su one vode koje sadržavaju više od grama otopljenih čvrstih tvari na jednu litru vode ili im je temperatura viša od 20ºC. Isto tako, to su i one vode koje sadrže male količine tvari s fiziološkim djelovanjem. U nekim zemljama takva vrsta terapije naziva se i krenoterapijom. Svoje korijene balneoterapija ima već u prethistoriji, a koristili su je i Kelti, stari Grci i Rimljani. Veliku važnost primjeni ljekovite vode pridavalo se i u srednjem vijeku.

Djelovanje balneoterapije je dvojako – fizikalno i kemijsko. Fizikalno djelovanje je dominantno, a obuhvaća termalne efekte, djelovanje hidrostatskog tlaka, otpora vode i uzgona na ljudski organizam. Za kemijsko djelovanje zaslužne su tvari koje se nalaze otopljene u vodi, odnosno ioni. Djelovanje balneoterapije najčešće se kombinira sa djelovanjem mikroklime područja gdje se provodi balneoterapija.

Postoji nekoliko osnovnih načina liječenja ljekovitom vodom. To su kupelji, pijenje mineralne vode, inhalacije i korištenje peloida. Kupelji podrazumijevaju uranjanje tijela u ljekovitu vodu. Mogu se provoditi u bazenima, ali i u kadama gdje se izvrsno mogu kombinirati sa hidromasažom. Možemo ih razlikovati i s obzirom na termalna svojstva, ali temperatura im je najčešće između 34ºC i 42ºC. Inhalacija je također oblik balneoterapije, a dijelimo je na inhalaciju plina i inhalaciju aerosola. Aerosol predstavlja raspršenu mineralnu vodu, odnosno udisanje kapljica vode ili čestica soli raspršenih u zraku. Ovisno o sastavu pozitivno može djelovati na različite tegobe, posebno one respiratornog sustava.

Peloidoterapija jedan je od oblika balneoterapije, a predstavlja korištenje blata, mulja, limana, odnosno morskih muljeva u terapijske svrhe. Takva terapija naziva se i lutoterapija. Peloidi su rahli sitnozrnati produkti geoloških zbivanja, a sastoje se od organskih i anorganskih tvari. Prvi podaci o upotrebi peloida susreću se već kod Rimljana, a korištenje blata u terapijske svrhe poznato je i u pučkoj medicini. Peloidi razrijeđeni s vodom koriste se za kupelji ili za obloge. Djelovanje im je termičko i kemijsko. Termičko djelovanje je dominantno, a kemijsko djelovanje značajnije je jedino kod organskih peloida.

Balneoterapija je zauzela značajno mjesto u ponudi lječilišta, ali i wellness centara. Gotovo u svakom wellness centru možemo vidjeti elemente balneoterapije. Osim pozitivnog djelovanja na fizičko stanje organizma ne smije se zanemariti još veći efekt na mentalno zdravlje, odnosno na suzbijanje štetnih posljedica stresa i opuštajuće djelovanje.

Klimatoterapija

 

Klimatoterapija je terapijsko korištenje čimbenika koji sudjeluju u stvaranju klime nekog područja. O njoj su pisala i dvojica najpoznatijih antičkih liječnika – Hipokrat i Galen. Prvo morsko klimatsko lječilište osnovano je u 18. stoljeću u Margateu u Engleskoj, a ne puno kasnije osnovano je i kod nas, 1875. u Opatiji. Prvo visinsko klimatsko lječilište u Hrvatskoj bio je Brestovac kraj Zagreba. Klimatoterapiju možemo koristiti za poboljšanje općeg zdravstvenog stanja, najbolje u kombinaciji s rekreativnim programima.

 

Klimu određenog područja čine fizikalni, kemijski i biološki faktori. Fizikalni faktori su temperatura, sunčane zrake, vjetar i atmosferski tlak. Kemijski čimbenici su vodena para, aromatske tvari, peloidi, smog i slična onečišćenja zraka. U biološke čimbenike ubrajamo bakterije, viruse i gljivice. Za klimatoterapiju je najpogodnija klima srednjeg gorja (od 300 do 1000 metara nadmorske visine), a korisno djelovanje ima i klima visokog gorja (800 – 1800 metara nadmorske visine) koja djeluje stimulativno na organizam. Morska klima također djeluje blagotvorno na organizam, no ona je oblik talasoterapije.

Speleoterapija 

Poseban oblik klimatoterapije je speleoterapija. To je terapija koja koristi mikroklimatske uvjete u špiljama, a posebno blagotvorno djeluje na astmu i ostale bolesti dišnog sustava. Naime, špiljski zrak relativno je visoke vlažnosti, bez onečišćenja, alergena, uzročnika bolesti i ozona, a bogat je raznim negativnim ionima. Isto tako, pretpostavlja se da terapijski djeluje i povećana količina radona zbog prirodne radioaktivnosti u špiljama. Nakon boravka u špilji koji traje nekoliko sati simptomi bolesti smiruju se za duže vrijeme. Za vrijeme boravka u špilji rade se različite vježbe disanja i relaksacije. Ovakve terapije provode se u mnogim zemljama (Slovenija, Njemačka, Mađarska, Slovačka itd.), no u Hrvatskoj za sada ne. Slična terapija provodi se i u rudnicima soli i naziva se haloterapijom.

 

 

Talasoterapija

 

Talasoterapija je terapijska primjena prirodnih fizikalnih i kemijskih čimbenika mora i primorja. Učinci talasoterapije bili su poznati već u antičko doba. Terapijsko djelovanje talasoterapije možemo podijeliti na: termičko-higrički, aktinički i aerosolski kompleks. Termičko-higrički kompleks obuhvaća djelovanje temperature zraka, vlage u zraku i vjetra. Aktinički kompleks obuhvaća sunčevo zračenje (sunčano svjetlo, ultraljubičaste i infracrvene zrake). Djelovanje aktiničkog kompleksa uz obalu mora pojačano je zbog refleksije s površine mora. Aerosolski kompleks obuhvaća djelovanje eteričnih ulja bilja koje raste u primorskom pojasu (lavanda, bor, ružmarin) i isparavanja natrijevog klorida i joda iz mora. Poseban oblik talasoterapije je psamoterapija. To je terapija ukopavanjem u suhi vrući morski pijesak.

 

Boravak na području morske klime dovodi do brojnih pozitivnih promjena u organizmu – poboljšava se krvna slika, ubrzava metabolizam, smiruju se bolesti dišnog sustava i poboljšava se psihičko stanje.

Wellness i prirodne terapije

S razvojem wellness pokreta prirodne terapije sve više dolaze do izražaja, a postaju i sastavni dio ponude brojnih wellness centara koji niču kod nas i u inozemstvu. Korisnici prirodnih načina liječenja i održavanja zdravlja više nisu bolesnici po toplicama i rehabilitacijskim centrima nego zdravi ljudi koji žele poboljšati i očuvati svoje zdravlje.

Wellness pokret svoje korijene ima u rimskim termama gdje se holističkim pristupom i prirodnim sredstvima vodila briga o psihičkom i fizičkom zdravlju. I sama sintagma «spa» dolazi nam od latinskog izraza «sanus per aquam», odnosno od korištenja ljekovitih svojstava vode. Danas je wellness pokret prisutan u cijelom svijetu, a osnova mu je promicanje zdravih navika i postizanje fizičkog i psihičkog zdravlja te dobrog osjećanja kroz različite tretmane i tehnike. Termin wellness postao je sinonim za sve aktivnosti kojima se čovjek bavi radi odmora, oporavka te poboljšanja psihofizičkog stanja te mentalnih sposobnosti. Prirodne terapije, odnosno korištenje prirodnih resursa za očuvanje zdravlja i opuštanje sigurno imaju jednu od najvažnijih pozicija u wellness ponudama.

Vrste ljekovitih voda

  1. Juvenilne vode – potječu iz rastaljene magme. Prolaskom prema površini zemlje vodena para se hladi i stječe mineralizaciju iz raznih slojeva. Značajke su im stalna temperatura, kapacitet i kemijski sastav.
  2. Fosilne vode – nazivaju ih i naftnim vodama. Do njih se dolazi bušenjem, a nalaze se u podzemnim šljunčanim i pješčanim slojevima. Njihova količina je ograničena. Nalaze se na mjestima gdje su nekad bila mora i često prate nalazišta nafte. Sadrže primjese nafte i fosile morskih organizama.
  3. Vadozne vode – nastaju iz oborinskih voda koje dospijevaju u podzemne nepropusne slojeve. Količina im je nestalna jer ovisi o količini oborina.
  4. Sumporne kupelji – kupelji bogate sumporom. Pozitivno djeluju na kožu i regulaciju metabolizma, a dobro djeluju i na reumatske tegobe
  5. Slane i morske kupelji – slane kupelji slične su po sastavu morskoj vodi. Pozitivno djeluju na čitav organizam
  6. Radioaktivne vode – sadrže radon, a osim za kupanje koriste se i za inhalaciju. Uobičajeno se koriste za rehabilitaciju
  7. Jodne kupelji – voda bogata jodom, a također služi za liječenje
  8. Kupelji s ugljičnim dioksidom – CO2 otopljen u vodi podražuje završetke receptora za toplinu i time djeluje na poboljšanje cirkulacije